Projekat „Moje dijete je drugačije” realizovan je u Odjeljenju za ranu rehabilitaciju u Gradačcu uz podršku Grada Gradačac. Projektom su realizovane sktivnosti savjetodavnog rada sa roditeljima uz praktične primjere u direktnom radu sa njihovom djecom, putem predavanja i radionica kao i nekih specifičnih aspekata psihosocijalne podrške, razgovorima i razmjenom iskustava.
U trajanju od 4 mjeseca direktni korisnici ovog projekta bili su 25 roditelja i 25 djece sa višestrukim smetnjama korisnika Centra “Koraci nade” sa područja Grada Gradačac. Iskustva u radu Odjeljenja za ranu rehabilitaciju pokazala su da je neophodno da se roditelji više informišu i savjetuju na koji način pružiti podršku djetetu kako bi se što bolje uticalo na njegov rast i razvoj.
Roditelj pored stručnjaka najbolje poznaje mogućnosti i ograničenja svog djeteta ali nema dovoljno znanja o metodama i sredstvima koje mogu koristiti u porodičnim i drugim uvjetima kako bi adekvatno uticali na rast i razvoj svog djeteta.
Takođe neophodno je da se roditeljima ukaže na različite načine njihovog psihološkog jačanja i rasterećenja kako bi se mogli nostiti sa svakodnevnim brigama koje nosi život sa djetetom sa invaliditetom .
Provedena su predavanja i radionice za roditelje na različite teme iz oblasti edukacije i rehabilitacije djece sa invaliditetom od strane defektologa-logopeda, stručnjaka iz oblasti fizikalne rehabilitacije i okpacione terapije kao i psihologa. Predavanje su provedena 05.11. i 19.11.2021. na teme: „Hipoterapija kod djece sa razvojnim poremećajima „- prof.dr.Amila Jaganjac sa Univerziteta iz Sarajeva –Fakultet zdravstvenih nauka, „Govorni poremećaji i moguća intervencija“ , „Najčešći govorni poremećaji“- Edina Bradarić logoped iz Centra „Koraci nade „ , „Komunikacija-kako komunicirati sa djecom?“, “Emocije, prepoznavanje, prihvatanje i nošenje sa različitim emicijama“ - Svjetlana Došić, psiholog Centra „Koraci Nade“. Nakon predavanja data je prilika i dovoljno vremena roditeljima za pitanja, dileme, savjete i preporuke.
Aktivnosti projekta većinu roditelja potaknula su na pozitivno razmišljanje o cjelokupnoj životnoj situaciji u kojoj su se našli, pronalaženje adekvatnih načina prevazilaženja problema i prepreka u svakodnevnoj brizi o djetetu ali i smanjenju aneksioznosti kod roditelja kada je riječ o stanju i progmozama za njihovo dijete.